Es Selamu alejkum svima;

Zbog tehnickih razloga sam otvorila novi blog (isti naziv). Trazim halala od svakog ko me dodao u prijatelje (favorite) a nisam uzvratila. Bio je problem do emaila. Pa bujrum na novi blog

http://gazijetewhida.blogger.ba/

Srbi uhapšeni 20. augusta u Tripoliju

Portal „Put vjernika" je primio email od posjetioca koji se potpisao kao Abdullah a koji u prilogu navodi šokantne činjenice o tome da su peterica Srba koje su 20. augusta uhapšeni u Tripoliju zapravo plaćene ubice, koji su za račun Gadafija ubijali libijske revolucionare.

Donosimo vam u cjelosti sadržinu poruke:

---

Na samom početku izbijanja narodne pobune u Libiji, višedecenijski libijski diktator, Gadafi, u svojoj patološkoj srdžbi prema pobunjenicima, unajmio je mnoge plaćenike da za njegov račun ubijaju pobunjene muslimane, jer se dobar dio libijske vojske okrenuo protiv njega, a mnogi vojnici koji su milom ili silom ostali pod njegovom kontrolom nisu htjeli pucati u svoj narod (zbog čega su bili surovo ubijani).

U ovakvoj situaciji, plaćenici su pravo rješenje.

Prema pisanju srbijanskog lista „Alo", Srbi su bili prvi plaćenici koji su stigli u Libiju. Ovo ne čudi ako se zna da je Gadafi decenijama održavao odlične veze sa Srbijom, pa čak i u vrijeme kada je Srbija učestvovala u agresiji i genocidu nad muslimanima BiH.

Tako su srpski „psi rata" za astronomske nadnice ubijali pobunjene muslimane širom Libije. Međutim, kako su pobunjenici napredovali, ukazala se potreba za još srpskih plaćenika.

Tako je srbijanska agencija „Avax" regrutovala i 12. augusta poslala „bratu" Gadafiju još srpskih ubica, a među njima i petericu „građevinskih radnika" koje su libijski revolucionari uhapsili 20. augusta. Uhapšeni su se branili da su obični, nemoćni građevinski radnici koji su usred ratnih dejstava doputovali u Libiju kako bi popravljali puteve!!! Tvrdnju revolucionara da je kod uhapšenih pronađen optički snajperski nišan, uhapšeni teroristi su negirali.

U verziju priče koju mnogi srbijanski mediji plasiraju javnosti ovih dana, malo ko će povjerovati. Štaviše, srbijanski list „Alo" je u utorak, 30. augusta 2011, na svome sajtu objavio članak pod nazivom „Ma koji smo mi, bre, plaćenici!!!" . U komentaru na ovaj tekst jedan od posjetilaca je napisao: „Ako su oni građevinski radnici, onda sam ja kosmonaut."

"Srpski građevinari": Na konkursu za najneviniju "facu", najvjerovatnije bi osvojili prvo mjesto

Međutim, srbijanski zvaničnici i svi moćniji srbijanski mediji ne dovode u pitanje nedužnost srpskih „građevinara", te svesrdno dokazuju njihovu nevinost. Tako, u pokušaju odbrane srpskih plaćenih ubica, srbijanski list „Blic" je nesvjesno dao, navjerovatnije, najveći dokaz da su peterica uhapšenih u Libiji plaćenici .
„Blic" je, vjerovatno i ne sluteći da će dati dokaz protiv sebe i onih koje brani, objavio fotografiju jednog od peterice „nedužnih građevinara" - Milića Martinovića (kompletan tekst u "Blicu" pročitajte ovdje). Objavljena fotografija je vjerovatno isječeni dio većeg kadra sa pucačkog treninga Milića Martinovića, na kome se moglo još mnogo toga vidjeti. Međutim, i ovo je bilo dovoljno, jer je sliku sa istom kapom i naočalama Milić Martinović objavio na web servisu „LinkedIn", na kome pojedinci i firme oglašavaju svoje usluge i traže poslove. Na ovom web servisu je Milić Martinović postavio oglas gdje je promovisao svoj "biznis".

Sa istom kapom i naočalama, Milić Martinović se uslikao, ali ovog puta u ratnoj pozi sa pištoljem usmjerenim u metu. Na „LinkedIn" profilu koji je do danas bio dostupan na web adresi http://www.rs.linkedin.com/pub/milic-martinovic/1b/102/7, Milić Martinović je kao svoje zanimanje naveo „profesionalac za sigurnost i istrage" (Security and Investigations Professional). Martinovićev profil je danas, 31. augusta 2011, ugašen, najvjerovatnije kako ne bi bio dokaz protiv njega, jer je rušio sliku „nevinog građevinara" kakvog ga srbijanski mediji i zvaničnici žele predstaviti. Pretpostavljajući da će Martinovićev profil biti ugašen, ja sam još jučer načinio „screenshot" njegovog profila na Linkedinu, što možete pogledati ispod. Kliknite na sliku kako biste pogledali "screenshot" profila u većoj rezoluciji.

Profil sa uvećanom slikom možete pogledati ispod:

Iako je neko ugasio Martinovićev profil na Linkedinu, Google pretraživač još uvijek pronalazi njegov profil, što je nepobitan dokaz da je taj profil postojao (i sami se možete uvjeriti u ovo ako načinite pretragu na Google pretraživaču za termine: milic, martinovic, linkedin). Pogledajte i „screenshot" rezultata Googleove pretrage za termine: milic, martinovic, linkedin. Kliknite na sliku da biste je vidjeli u punoj veličini.

Također, Google u "webcacheu" još uvijek „čuva" Martinovićev oglas na Linkedinu. Ovaj webcache je dostupan na adresi (Martinovićev profil je 13. po redu):

Ukoliko vam ne prikazuje link na mom blogu, otidjite na Put Vjernika i preuzmite sa orginalnog posta (AlMukalla)

Screenshot Googleovog webcachea (kliknite na sliku ispod da biste vidjeli kompletni screenshot Googleovog webcacha za listu Linkedin profila):

Zapravo, „Blic" je o Miliću Martinoviću objavio sljedeće (nadam se da „Blic" neće ukloniti ili izmijeniti ovaj članak, ali sam ipak snimio „screenshot" Blicovog teksta): „Poznat je u Aranđelovcu kao predsjednik kluba praktičnih strijelaca 'Target'. Ova neobična disciplina osim preciznosti u streljaštvu podrazumijeva i bezbjednu upotrebu oružja, brzinu pucanja, ali i bezbjedno pucanje iz automobila."

Također, uz malo truda, vjerujem da se nepobitno može dokazati da ni četverica drugih uhapšenih Srba nisu nikakvi građevinari već plaćene ubice. Za dvojicu od njih, srbijanski mediji čak navode da im je zanimanje nepoznato, a to se obično radi kada se navode biografski detalji kriminalaca, ubica i sličnih zločinaca.

Imajući u vidu gore spomenuto, jasno je da će samo luđak povjerovati u naivne priče srbijanskih medija i zvaničnika, po kojima jedan vojni profesionalac usred žestokih ratnih dejstava ide u ratnu zonu da - krpi puteve!!!

Nadati se je da libijski revolucionari nisu luđaci koji vjeruju u srpske bajke!

Za Put vjernika: Abdullah

U Ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Allah je najveći, Allah je najveći! Nema drugog boga sem Allaha, Allah je najveći, Allah je najveći. Sva slava pripada Allahu, slava Njemu Uzvišenom.

Slavljen neka je Allah Koji je pomogao Svog roba (Poslanika), odlikovao Svoju vojsku, porazio savez Vlastitom Rukom. Neka je mir na Poslanika nakon kojeg nema više poslanika. Nakon ovoga, želim reći sljedeće:

Pružam svoje srčane čestitke afganistanskim mudžahidima i islamskom Ummetu povodom Bajrama, i u međuvremenu, čestitam im na pobjedama u Afganistanu. Molim Allaha, slava Njemu Uzvišenom, da primi vaš post, džihad i vaše žrtve na putu Istine.

Ovom prilikom želim da sa vama podijelim svoje poglede u vezi nekih gorućih pitanja:

U vezi trenutne situacije džihada:

Neprijatelji islama i Afganistana su predviđali da će ova godina biti odlučujuća za poraz mudžahida i za ostvarenje pokvarenog cilja neprijatelja. Slavljen neka je Allah, svi njihovi planovi su osujećeni, a situacija je suprotna njihovim računicama i procjenama. Neprijatelj je u poređenju sa prethodnim godinama, ove godine zadobio veće štete u ljudstvu i tehnici. Svakim danom, mudžahidi su se sve više upoznavali sa taktikama neprijatelja; imaju pristup oružju što je najbitnije u nanošenju veće štete neprijatelju. Ljudi su svjedoci ogromnih gubitaka neprijatelja, uključujući i obaranje njihovih letjelica. Čak što više, rastuća saradnja sa narodom, infiltracija mudžahida u redove neprijatelja i pristup njihovim bazama podataka, širenje džihada na svaki dio zemlje, povećanje svakodnevnih napada i pristupnost akumuliranim taktikama, uništavanje visoko rangiranih zvaničnika neprijatelja na sjeveru i na jugu zemlje, sve nam ovo daje dobre vijesti o neposrednoj pobjedi i blistavoj budućnosti.

Uporedimo li ovogodišnja postignuća operacije „Bedr“, sa onima od prethodnih godina; razmislimo li o konstantnim gubitcima i gubljenju pozicija neprijatelja, možemo sebi predočiti kristalno jasnu sliku koja nam ukazuje na visoki moral mudžahida i na sveopće opadanje neprijateljskog morala.

Na svjetskom nivou, situacija ne ide Amerikancima u prilog kao što je to bio u prošlosti. Američka ekonomija se jače nego ikada suoačava sa užasnim problemima. Članice NATO-a se svakim minulim danom suočavaju sa realnošću afganistanskog rata. Čvrst stav opozicije (u njihovim zemljama) o ovom besmislenom ratu pušta svoje korijene u mislima ljudi. Zemlje koje su učestvovale u okupatorskoj koaliciji povlače svoje snage jedna za drugom. Zemljama i ljudima u regiji je dosta topovske politike Amerike. Ukratko, ova situacija ukazuje na pobjedu ovog našeg svetog džihada.

U vezi povlačenja određenih kontigenata američkih snaga iz Afganistana:

Prije svega, želim reći da ograničeno povlačenje okupatorskih snaga ne može riješiti problem Afganistana. Džihad će se nastaviti bez sumnje, jer površne mjere dodatno kompliciraju stvar Afganistana i mogu proizvesti štetne posljedice. Okupatorske snage treba da teže trajnoj i ubjedljivoj soluciji ovom problemu tako što će trenutačno povući sve svoje snage.

Što se tiče stalnih američkih vojnih baza u Afganistanu:

Afganistanski narod nije ni po koju cijenu spreman niti želi da prihvati uspostavljanje stalnih američkih vojnih baza na svojoj teritoriji. Afganistanci vide vojno prisustvo okupatora kao stranu okupaciju bez obzira na broj i jačinu okupatorskih snaga. Ako Amerikanci nastave da budu arogantni po tom pitanju i ako ne žele da obrate pažnju na zahtjeve džihadskog otpora i naroda Afganistana, suočit će se sa istim rizicima i rezultatima sa kojima se i sada suočavaju nakon desetogodišnje okupacije Afganistana. Svima je jasno da Amerikanci nisu u stanju da osjete utjehu i da uzmu predah čak ni u Kabulu, uprkos potrošenim milijardama dolara i hiljadama mrtvih vojnika.

Svi ljudi, a posebno akademici, političari i druge uticajne ličnosti zemlje, trebali bi da zauzmu jedinstven stav i da ga usklade sa stavom Islamskog Emirata. Dakle, trebali bi da pokažu Amerikancima da su svi Afganistanci jednoglasni u protivljenju uspostavljanja stalnih okupatorskih baza u našoj zemlji. Učešće u procesu podržavanja uspostavljanja tih baza, bilo da se radi o džigri ili parlamentu, samo bi odvojilo izdajnike od onih koji su posvetili svoje živote vjeri i zemlji.

Što se tiče budućnosti zemlje:

Naš stav je da se u Afganistanu treba uspostavit pravi islamski sistem koji će biti prihvaćen od strane građana ove zemlje. Sve nacionalnosti će imati predstavnike u vlasti, a resorsi će biti podijeljeni na osnovu zasluga. Islamski sistem će održavati dobre odnose sa zemljama u regiji i u svijetu na osnovu uzajamnog poštovanja, islamskih i nacionalnih interesa. Fokus će biti na načinima nadoknade  duhovnih i materijalnih gubitaka koji su uzrokovani tri decenije dugim ratom. Pošto u Afganistanu postoje ogromne obradive površine, bogati rudnici i visok energetski potencijal, očigledno je da možemo da izvršimo ulaganja u ovim sektorima u uslovima mira i stabilnosti kako bi se otrgnuli od siromaštva, nezaposlenosti, zaostalosti i neznanja, koji vode ka drugim društvenim i ekonomskim problemima.

Unatoč silnoj propagandi koju su pokrenuli neprijatelji islama, Islamski Emirat se ne bori za monopolisanje vlasti. Svi Afganistanci muslimani imaju podjednaka prava u oblasti zaštite i upravljanja zemljom jer je Afganistan zajednička domovina svih njih. Buduće transformacije i razvoj zemlje neće nimalo ličiti na dešavanja poslije pada komunizma kada je svaka stvar u zemlji bila opljačkana, a državni aparat bio u potpunosti oštećen. Biće preduzete stroge mjere da bi se zaštitile sve nacionalne službe, vladini resorsi i napretci koji su postignuti u privatnom sektoru. Profesionalni kadrovi i biznismeni će bez ikakve diskriminacije biti i dalje podsticani da služe svojoj vjeri i zemlji.

Što se tiče pregovora:

Islamski Emirat smatra glavnim uzrocima haosa u zemlji: prisustvo stranih okupatorskih trupa u zemlji, bombardovanja na slijepo, noćne upade, brutalnosti, mučenja i tiraniju. Problemi će se riješiti kada nestanu ti uzroci. Slično tome, Islamski Emirat smatra uspostavljanje nezavisnog islamskog sistema pogodnim mehanizmom održivosti vjerskih i svjetovnih interesa zemlje i njenih građana. Svaka legitimna opcija se može koristiti kako bi se postigao ovaj cilj. Kontakti ostvareni sa nekim stranama, kako bi se oslobodili zatvorenici, se ne mogu smatrati sveobuhvatnim pregovorima u cilju rješavanja trenutnog haosa u zemlji. U tom pogledu, Islamski Emirat – kao efikasan politički i vojni faktor - ima specifičnu i nezavisnu agendu koja je već mnogo puta detaljno razjašnjena.

Povodom  predstojeće konferencije u Bonu

Ova konferencija neće biti drugačija od one održane prije 10 godina, jer na njoj ne učestvuju niti pravi predstavnici afganistanskog naroda, niti se pažnja posvećuje  opsežnom i stvarnom rješenju problema u Afganistanu.

Kao i prethodne konferencije i zasjedanja Džirge ova konferencija je površna  obmanjivački orijentirana. Oni žele na neko vrijeme odvratiti pažnju svjetske javnosti od stvarnog rješenja afganistanskog problema.

Očekuju se samo oni  govori i obraćanja koji su  već odobreni od strane Bijele kuće i Pentagona.

Savjetujemo sve globalne aktere uključene po pitanju Afganistana da traže pravo i pragmatično riješenje umjesto fokusiranja na izvještačena i površna rješenja. Oni bi trebali shvatiti afganistansku stvarnost „na terenu“; Afganistanci imaju sjajnu tradiciju za riješavanje problema i međusobno razumijevanje. Ali to je pod uslovom da ne postoji vanjska intervencija. Smatrajući to svojim legitimnim pravom, Islamski Emirat vodi zakonitu borbu za odbranu svoje vjere, države i zemlje. Jedini razlog za to je prisustvo stranih okupatora u zemlji. Ako globalna osvajačka koalicija prekine okupaciju naše zemlje, Islamski Emirat, kao miroljubivi i odgovorni režim će zadržati pozitivne odnose sa zemljama u regiji i svijetu.

Savjetujemo sve zemlje, uključujući susjede da ne budu dio bilo kakve kolonijalističke igre koja se tiče budućnosti Afganistana, jer od toga niko neće imati koristi.

Islamski Emirat Afganistana, kao nasljednik (predstavnik) dva miliona afganistanskih šehida, donosi nezavisne odluke koje se tiču budućnosti Afganistana  bez obzira na stranu intervenciju.

Takve odluke će biti ostvarivanje težnji šehida i naših nacionalnih i islamskih interesa, dostojanstva i časti Afganistanaca.

Želimo  da  svim stranama bude jasno da Afganistanci neće prihvatiti nametnute režime niti takavi režimi mogu opstati ovdje.

Službenicima kabulskog režima:

Mi još jednom pozivamo Afganistance koji rade za upravu Kabula da odustanu od pružanja podrške okupatoru; stanite na stranu mudžahida, rame uz rame protiv neprijtelja islama i naše zemlje. Vaše pridruživanje mudžhidima će natjerati okupatora da napusti našu zemlju.

Dakle, požrtvovanost našeg naroda će uroditi plodom i naša zemlja će se (inšaAllah) okititi nezavisnošću, blagostanjem i islamskom vlašću. To je zajednički cilj svih nas.

Nosiocima istine:

1. Gledajući na osjetljivost stanja koja preovladavaju, od esencijalne važnosti je da se koncetrišete na obaveze džihada više nego ikada prije. Mnogi dijelovi zemlje su očišćeni od prljavog neprijatelja zahvaljujući vašoj borbi. Nastojte da očistite i ostatak zemlje od prisutnog neprijatelja. Nikada ne zanemarujte obaveze džihada; prikažite čvrsto opredjeljenje i snažno istaknite vaše efikasno i pedantno planiranje. Učinite zadovoljstvo Allaha subhanehu ve te'ala svojim glavnim ciljem.

2. Uzmite džihad za glavni princip. Budite poslušni vašem emiru (komandantu) i nastojte da sprovedete kodekse ponašanja mudžahida koji su vam dostavljeni. Džihadske vođe postavljene od strane nas u svim dijelovima zemlje su vaše šerijatski određene vođe. Trebate im se pokoravati.

3. Trebate se strogo pridržavati mjera predostrožnosti koje su vam rečene od vaših vođa. Ako počinite neposluh u ovom pitanju i budete nemarni, iako ste bili u stanju da to sprovedete, onda će vam na ovom svijetu neprijatelj nauditi i bit ćete odgovorni pred Allahom subhanehu ve te'ala.

4. Trebate biti vrlo oprezni u ophođenju sa običnim narodom. Pridobijte srca ljudi kroz dobar odnos i ponašanje. Naša nacija je nacija mudžahida i muslimana. Oni su dali ogromne žrtve na putu islama, više nego bilo ko drugi, i prošli su kroz razne patnje i poteškoće. Treba da poštujete svakog pojedinca bilo da se radi o starcu, mladiću, dijetetu ili ženi. Ako primite bilo kakav izvještaj o nekoj osobi, prvo izvršite preciznu istragu o toj osobi. Nikad ne uznemiravajte ljude na osnovu lažnih i pristrasnih izvještaja. Obraćajte pažnju na dobre savjete i poglede izražene od strane običnog naroda. Kada se suočite sa običnim čovjekom, razmišljajte kao da ste vi na njegovom mjestu i da nemate oružije. Drugim riječima, razmišljajte kao da je osoba sa kojom se suočavate vaš otac, brat ili neki drugi bliži rod, kako biste se ponašali prema njemu? Mudžahidi bi trebali uvijek imati dobar i blag odnos sa običnim narodom. Nikad se ne trebaju stavljati iznad njih.

5. Nemojte od sebe nametati zabrane ili izdavati naredbe narodu, osim ako vas je vaše vođstvo uputilo da to radite ili ako su vam vođe pokrajina dozvolile da to učinite. U drugom slučaju to će prikazati samo ružnu sliku o mudžahidima i džihadu. To daje povod neprijatelju da lansira negativnu propagandu i da stvori rascjep između naroda i mudžahida. Također, trebate sprovesti instrukcije koje vam budu davane u konsultaciji sa narodom iz oblasti i sa lokalnim vjerskim učenjacima.

6. Nikome ko je povezan sa Islamskim Emiratom nije dopušteno da iznuđuje novac silom od naroda. Ako se nađe mudžahid ili bilo ko drugi da iznuđuje novac od biznismena, poslodavaca i drugih bogatih ljudi sa upotrebom oružija, ili ako su umiješani u kidnapovanje ljudi za otkup, traba da im se zabrani da to rade. Ako ste u mogućnosti zadržite ih i kaznite ih u skladu sa šerijatskim pravom. ZAPAMTITE da je zaštita života i imetka naroda jedan od glavnih ciljeva džihada.

7. Na kraju, želim vam kazati da treba da odvojite mnogo vašeg vremena u čitanju da bi ste povećali svoje znanje i da uvijek pokušavate da nešto naučite; učestvujte u aktivnostima pozivanja naroda u vjeru; mnogo klanjajte i zikrite; fokusirajte se na sport, fizičko vježbanje i džihadski trening. Treba da čistite svoju vanjštinu i svoje srce i dušu na način koji je u skladu sa šerijatom, i među narodom vodite život dobrog, bogobojaznog, korisnog čovjeka i dobročinitelja.

8. Knjige o kodeksu ponašanja mudžahida su stigle u svako uporište i pokrajinu. Prema tome, svaki vođa pokrajine treba da vidi da su mudžahidi pod njegovom komandom u potpunosti naučili sadržaj knjige i da ga se pridržavaju.

Univerzitetskim profesorima, studentima, intelektualcima, piscima u i van zemlje

Uvaženi! Naša budućnost je u potpunosti neizvjesna! Ukoliko nemamo svoju zemlju, u budućnosti nećemo biti ništa više do robovi. A gospodar nikad ne daje robu ono što on bira za sebe. Gospodar uvijek koristi roba kao oruđe i gambit. U pogledu toga, u protekloj deceniji, agresori u našoj državi nisu ispunili svoje mega i strateške projekte (u zemlji), kao što su velike vodene brane, nacionalna električna mreža i teška industrija. Ovi projekti su od vitalnog značaja za našu ekonomiju. Naprotiv, oni su javno i tajno rasplamsali geografske i rasne sukobe, i ohrabrili omladinu da se uključi u jezičke i geografske kontroverze. Ovo uništava budućnost naše zemlje.

Naša i vaša je obaveza, islamska i nacionalna, da zaštitimo mlade naraštaje od uticaja neprijateljske propagande orijentisane ka razdoru. Kako naši mudžahidi pružaju otpor, zahvaljujući svetom džihadu, protiv političke i vojne okupacije naše zemlje od strane zapadnjaka, neophodno je da svi zajedno blokiramo puteve razdora koji dolazi od izopačene i opustošene zapadnjačke kulture i njihove štetne ideologije na ovu ponosnu muslimansku zemlju. Svi trebamo nastojati da predano, časno i sa afganistanskim odlučnim karakteristikama osiguramo da naši budući naraštaji žive u okviru uzvišene vjere islama. Ako, ne dao Allah, odbijemo da tako postupimo, naš hrabri narod će se otuđiti od blistave islamske prošlosti pod štetnim uticajem zapadne civilizacije. Profesori, studenti, pisci i intelektualci trebaju individualno i kolektivno da povedu praktičnu borbu za stjecanje kompletne nezavisnosti; za zaštitu naših nacionalnih i islamskih vrijednosti i zbog solidarnosti sa afganistanskim narodom. Trebamo se ujediniti zbog zajedničkog cilja i pobrisati sva hipotetična i površna neslaganja. Islamske vrijednosti su te koje mogu odstraniti sve geografske i jezičke razlike među Afganistancima. Ali za to je potrebno žrtvovati se.

Afganistanskoj i svjetskoj javnosti:

Najprije, zahvaljujem se različitim slojevima afganistanskog društva koji ovaj islamski džihad smatraju vjerskom obavezom i koji su prošli kroz „sito i rešeto“ na putu džihada i borbe u protekloj deceniji. Oni su proširili svestranu saradnju sa mudžahidima i ispunili su svoju džihadsku obavezu. Ali, kako vaše žrtve koje ste podnijeli u protekloj deceniji ne bi bile uzaludne, trebate nastaviti s tom saradnjom. Ako je pojedinac sposoban da vodi džihad fizički i oružjem, on treba da izvrši svoju obavezu. A pisci treba da zaposle svoje olovke u svrhu odbrane njihove vjere i isto tako da troše svoje bogatstvo na finansiranje džihadskih potreba.

Apelujemo na muslimane širom svijeta da pomognu mudžahide svojom materijalnom i duhovnom podrškom. Slično tome, apelujemo na nezavisne ljude i ličnosti svijeta da podrže legitimnu odbrambenu borbu Afganistanaca i da ne dozvole tiranskoj aroganciji da prisiljava potlačeni narod svijeta da bude podvrgnut zlim i tiranskim motivima oholih samo zato što koriste silu i nasilje.

Na kraju, još jednom upućujem svoje čestitke povodom Bajrama muslimanima širom svijeta, svim potlačenim Afganistancima, borcima na frontovima, zarobljenim mudžahidima, porodicama šehida, svim siročadima džihada, udovicama i svim povrijeđenima. Pozivam imućne ljude iz društva da ne zaborave na one siromašne u ovim danima. Na kraju, molim Uzvišenog Allaha da nam omogući da slijedeće bajrame doživimo pod plaštom mirne, nezavisne i na Šerijatu zasnovane islamske države. Amin. Neka je mir na sve vas.

Sluga islama, vođa vjernika, Mulla Muhammed Omar Mudžahid

Islamski Emirat Afganistana

Izvor: TheUnjustMedia.com

Prijevod i obrada: Put vjernika

Cijenjeni džema’ate! Kaže Uzvišeni Allah u Kur’ani Kerimu 8 i 9 ajet sure Et-Tekvir:

وَإِذَا الْمَوْءُودَةُ سُئِلَتْ 

I kada živa sahranjena djevojčica bude upitana (Prijevod Et-Tekvir,8)

بِأَيِّ ذَنبٍ قُتِلَتْ 

zbog kakve krivice je ubijena!” (Prijevod Et-Tekvir,9)

Ovim Uzvišeni Stvoritelj Allah, subhanehu ve teala, prijeti ubici i zločincu koji je ogrezao u grijehu tako da se trznuo posegnuti za ubistvom nevine djevojčice koja nema nikakvog grijeha prema njemu niti prema bilo kome. Bez ikakve sumnje takav će stati na Velikom danu da odgovara za svoje nedjelo pred Onim Koji poznaje tajne nebesa i Zemlje i Kojem ništa nije sakriveno.

Ako će biti pitan onaj kome je nepravda nanesena, kako li će tek biti ispitivan onaj koji je nasilje učinio?! Šta može da kaže i čime da se pravda zločinac?! Nesumnjivo da će žrtva tražiti da se kazni onaj ko je prolio njenu nedužnu krv pred Onim Koji upravlja svim i Kojem ništa izmaći ne može. Zločinci se boje da ih ne dostigne ovosvjetska djelimična ljudska kazna.

Čak i kada bi se sa njima postupilo isto onako kako su oni činili sa svojim žrtvama, to ne bi bilo uzvraćanje istom mjerom, samim tim što su svoje žrtve ubijali bespravno i bez razloga, a oni bi, u ovom slučaju, bili kažnjeni pravedno i sa razlogom.

Ko će ucviljenoj majci njene suzne oči vratiti i u neprospavane, nemirne i brižne noći smiraj donijeti? Zar se može majci dijete ubijeno vratiti ili ženi muž pojaviti ili sestri brat nestali odnekud doći…?!

Zar je satisfakcija žrtvi to što će zločinac odležati nešto vremena u zatvoru ili što će ostatak kostiju žrtve biti sahranjen i njegovi najbliži znati gdje je ukopan?! A koliko i koliko je onih neznanih, a još uvijek traženih od svojih dragih, za koje se neće nikada na ovom svijetu naći nekog traga.

Zlikovac će biti natovaren grijesima svoje žrtve, koju je ubio samo zato što je dotični musliman bio i što je u Uzvišenog Allaha, subhanehu ve te‘ala, vjerovao i samo Njemu na sedždu padao. Tako je rekla prva žrtva prvog zločina na svijetu:

إِنِّي أُرِيدُ أَن تَبُوءَ بِإِثْمِي وَإِثْمِكَ فَتَكُونَ مِنْ أَصْحَابِ النَّارِ ۚ وَذَٰلِكَ جَزَاءُ الظَّالِمِينَ 

”Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u Vatri. A ona je kazna za sve nasilnike. (Prijevod El-Maide,29) 

فَطَوَّعَتْ لَهُ نَفْسُهُ قَتْلَ أَخِيهِ فَقَتَلَهُ فَأَصْبَحَ مِنَ الْخَاسِرِينَ 

I navede ga njegova pohotna duša da ubije brata svoga pa ga on ubi i postade jedan od izgubljenih.” (Prijevod El-Maide,30) 

Oni koji su govorili:

وَقَالَ الَّذِينَ كَفَرُوا لِلَّذِينَ آمَنُوا اتَّبِعُوا سَبِيلَنَا وَلْنَحْمِلْ خَطَايَاكُمْ وَمَا هُم بِحَامِلِينَ مِنْ خَطَايَاهُم مِّن شَيْءٍ ۖ إِنَّهُمْ لَكَاذِبُونَ 

„Slijedite naš put, a mi ćemo nositi grijehe vaše; a ne bi ponijeli nijedan grijeh  njihov, oni samo lažu, (Prijevod El-Ankebut,12)

وَلَيَحْمِلُنَّ أَثْقَالَهُمْ وَأَثْقَالًا مَّعَ أَثْقَالِهِمْ ۖ وَلَيُسْأَلُنَّ يَوْمَ الْقِيَامَةِ عَمَّا كَانُوا يَفْتَرُونَ 

ali će, sigurno, vlastito breme i breme onih koje su u zabludu odveli nositi, i za laži koje su iznosili, doista, na Sudnjem će danu odgovarati.” (Prijevod El-Ankebut,13) nose najveću krivicu i odgovornost.

Služio je zlikovac svojim naredbodavcima, pokoravao se pretpostavljenim u zlu, ”blagosiljan” i bodren od sveštenika mraka bio, a na Sudnjem danu će reći:

وَقَالُوا رَبَّنَا إِنَّا أَطَعْنَا سَادَتَنَا وَكُبَرَاءَنَا فَأَضَلُّونَا السَّبِيلَا 

”Mi smo prvake naše i starješine naše slušali pa su nas oni s Pravog puta odveli;

(Prijevod El-Ahzab, 67)

رَبَّنَا آتِهِمْ ضِعْفَيْنِ مِنَ الْعَذَابِ وَالْعَنْهُمْ لَعْنًا كَبِيرًا 

Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!”

(Prijevod El-Ahzab,68)

Želio je zločinac više tuđe zemlje, jer mu je njegova tijesna postala zbog nezasitosti i pohlepe, a kada ga grob njegov pritisne i pritijesni, šta će mu koristiti da je cijeli svijet njegov bio…?!

A što je za njega još gore, to je proživljenje i veliki sud u koji on neće ni da vjeruje.

أَمْ نَجْعَلُ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ كَالْمُفْسِدِينَ فِي الْأَرْضِ أَمْ نَجْعَلُ الْمُتَّقِينَ كَالْفُجَّارِ 

”Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s griješnicima?” (Prijevod Sad, 28) 

Koliki je samo naboj mržnje u zlikovcima nagomilan kada su mogli ruku podići na nejakog i nedužnog?! Kakva je to svijest i savjest, ako je ikako ima? Što se tiče odnosa prema njima on treba da bude jasan i kategoričan:

إِنَّمَا يَنْهَاكُمُ اللَّهُ عَنِ الَّذِينَ قَاتَلُوكُمْ فِي الدِّينِ وَأَخْرَجُوكُم مِّن دِيَارِكُمْ وَظَاهَرُوا عَلَىٰ إِخْرَاجِكُمْ أَن تَوَلَّوْهُمْ ۚ وَمَن يَتَوَلَّهُمْ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الظَّالِمُونَ 

”Ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu.” (Prijevod El-Mumtehina, 9) 

Ako zločinci ne bude gonjeni niti adekvatno odgovarali za počinjeno zlo, onda im se daje nova prilika i iz korijena zla ponovo može izniknuti izdanak.

Umjesto kazne oni dobivaju nagradu, čak im se određuje primanje i pomoć i dodjeljuju odlikovanja i povlašteni status, jer su borci, a to što su bili s druge strane i bili začetnici zla i njegovi realizatori, kao da nije ni bitno. Ovde se radi o poremećaju sistema vrijednosti i o gašenju moralnih principa. Možda će takvi u svom narodu biti proglašeni herojima zato što su po njima dobro učinili. A što se tiče formalne osude zločina, oni to nikada neće moći izreći, iako od te formalnosti nema nikakve praktične koristi. Kako da pogaze princip na kojem još uvijek rade i u kojeg vjeruju i na kojem su uspostavili svoju vlast, koja im je priznata na prostoru počinjenog genocida i zločina.

Oni koji štite zločince ili ih amnestiraju ili ih na bilo koji način pomažu ili im određuju neprimjerene kazne i sami su saučesnici u zločinu. Činiti dobro lošem je kao činiti zlo dobrome. Kako se osjećaju oni koji su se obavezali da će zaštititi žene, djecu i ljude, pa su ih predali da budu na zvjerski način poubijani i zlostavljani. Zar ne osjećaju barem dio krivice za zlo kojem su sobom doprinijeli i dio obaveze prema tom narodu? I kako se takvima moglo i kako im se ikada može vjerovati?

Na nama je da uzmemo pouku iz zločina koji se nad muslimanima kod nas odigrao.

إِن يَثْقَفُوكُمْ يَكُونُوا لَكُمْ أَعْدَاءً وَيَبْسُطُوا إِلَيْكُمْ أَيْدِيَهُمْ وَأَلْسِنَتَهُم بِالسُّوءِ وَوَدُّوا لَوْ تَكْفُرُونَ 

”Ako vas se oni domognu, bit će neprijatelji vaši i pružit će prema vama, u zloj namjeri, ruke svoje i jezičine svoje, i jedva će dočekati da postanete nevjernici.” (Prijevod El-Mumtehine, 2) 

I koliko se još zločina i genocida dešava širom svijeta za koje se možda neće ni čuti na ovom svijetu. I zato pouku crpimo i krajnje oprezni budimo.

Oni koji nisu učestvovali na strani zla, već su mu se na bilo koji način suprotstavili drugačije su okarakterisani i prema njima je drugačiji odnos:

لَّا يَنْهَاكُمُ اللَّهُ عَنِ الَّذِينَ لَمْ يُقَاتِلُوكُمْ فِي الدِّينِ وَلَمْ يُخْرِجُوكُم مِّن دِيَارِكُمْ أَن تَبَرُّوهُمْ وَتُقْسِطُوا إِلَيْهِمْ ۚ إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُقْسِطِينَ 

”Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravični.“(Prijevod El-Mumtehina, 8) 

Treba biti postojan na principima i propisima islama i ne dozvoliti da ikada više muslimanski narod bude zavaran, prevaren i lahak plijen ikome.

Krajnje je vrijeme da se zapitamo koliko se još uvijek među našim narodom poznaju islamski propisi koji regulišu cjelokupni ljudski život, koliko se uči Kur’an, koliko se zna, koliko u praksi primjenjuje i po njemu živi?! Koliko nam je sunnet - životni put i praksa posljednjeg Allahovog poslanika i odabranika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, vodilja i smjernica u životu?!

Koliko među nama još ima onih koji Allahu Uzvišenom na sedždu ne padaju pet puta dnevno, po čemu se u osnovi razlikujemo od drugih. Treba raditi za opšti interes svih muslimana i založiti svoj trud, vrijeme, snagu, materijalna dobra i sposobnosti na tom putu. Treba pomoći uplakanu majku i ohudovljenu ženu, jetimu dati sigurnost i utjehu, obići muhadžire koji su se vratili na svoja porušena ognjišta, poučiti neukog i školovati đaka i studenta, spominjati da se ne zaboravi i ne ponovi, … Gdje smo mi u svemu ovome, neka se svako zapita, prije nego što bude pitan ili bude kasno…

Naša posljednja dova je "El-hamdulillahi rabil alemin."

Obrada: “EsSUNNE“

06 Ša'ban 1432 h.g

 "Kada se rodim, crnac sam. Kada odrastem, crnac sam. Kada idem na Sunce, crnac sam. Kada sam uplašen, crnac sam, kada smrdim crnac sam. I kada umrem crnac sam. A vi bjelci. "Kada se rodite, rozi ste. Kada odrastete, bijeli ste. Kada ste na Suncu, crveni ste. Kada vam je hladno, plavi ste. Kada ste bolesni, zeleni ste. I onda mene nazivate obojenim.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Ovaj događaj mi je ispričao student znanja koji je proveo vise od 20 godina u društvu uleme tražeći znanje. Ispričao mi je san koji je Usama bin Laden usnio kada je imao svega 9 godina, a koji je nagovještavao da ga je Uzvišeni Allah još od djetinjstva pripremao za borbu protiv krstaša.

Taj student mi je to rekao dok smo jednom sjedili, diskutujući  o žalosnom stanju ummeta, ali svjesni činjenice da se svi musibeti koji su snašli muslimanski ummet odvijaju po Allahovom planu i da je sigurno da će Allahova pobjeda doći. On će zasigurno poslati vođu koji će povesti poniženi i jadni ummet prosvijetljenim putem uspjeha i ponosa. Počeli smo da se pitamo ko bi mogao da bude ta osoba.  

U trenutku, pomislili smo na šejha Usamu bin Ladena, jer smo znali koliko se žrtvovao za stvar ummeta. Tada mi je moj drug rekao: Ispričaću ti san šejha Usame bin Ladena, biće ti drago da ga čuješ, a tvoja ljubav prema mudžahidima će se samo povećati.  

Rekao je:

Bio sam u Medini, u kući alima koji je držao predavanja u Poslanikovoj, sallAllahu alejhi we sellem, džamiji. Tek smo bili stigli u njegovu kuću, kada je neko zakucao na vrata. Šejh se vratio u društvu osobe čija je pojava odavala utisak časnog i prosvijetljenog čovjeka. Imao je otprilike 80 godina.

Domaćin mu je poželio dobrodošlicu, a zatim ga je zamolio da nam protumači nekoliko kur’anskih ajeta. Pažljivo smo slušali kako pridošli gost citira kur’anske ajete a zatim ih detaljno tumači. Tako mi Allaha, proučavao sam mnoge tefsire, ali je ovaj šejh bio pravo more znanja. Kada je završio svoje predavanje, domaćin ga je pozvao na ručak, ali je on učtivo odbio, tako da smo mi odmah shvatili da je on postio. Na kraju, gost je tražio izun da ode, ali je domaćin insistirao: ‘Ne možeš otići dok nam još jedanput ne ispričaš san šejha Usame.’

Šejh se nasmijao i upitao: ‘Misliš na san koji je šejh Usama usnio kada je imao 9 godina? Domaćin je potvrdno odgovorio.
I šejh je tada počeo da govori o snu.

“Bio sam blizak prijatelj Muhammeda bin Ladena, oca Usame bin Ladena. Mnogo sam vremena provodio u njegovom društvu, i nebrojeno puta sam ga posjećivao u njegovoj kući. Često su naš razgovor prekidala njegova djeca koja su se igrala, tako da bi ih on zamolio da odu napolje da se igraju. Ali me je čudilo kada sam vidio da jedan njegov sin uvijek sjedi pored njega. Pitao sam ga: ‘Zbog čega se ovaj tvoj sin ne igra sa ostalom braćom, da li je bolestan?’

Muhammed se nasmijao i rekao: ‘Ne, već postoji nešto posebno u vezi sa ovim mojim sinom.’
Kada sam ga pitao za njegovo ime, Muhammed reče: ‘On se zove Usama, ima 9 godina. Ispričaću ti nešto čudno što mu se dogodilo prije nekolio dana.’

‘Moj sin me je probudio nekoliko minuta prije sabahskog ezana. Rekao mi je: ‘Dragi oče, želim da ti ispričam san koji sam usnio.’ Pomislio sam da je imao noćnu moru. Uzeo sam abdest i zajedno smo krenuli u mesdžid.’

‘Putem mi je rekao: ‘U snu sam vidio sebe usred ogromnog, otvorenog prostora. Vidio sam vojsku na bijelim konjima koja se kreće prema meni. Svi su nosili crne turbane. Jedan konjanik, koji je imao svijetle oči, prišao mi je i upitao me: ‘Da li si ti Usama bin Muhammed bin Laden?’ odgovorio sam: ‘Da.’ Pitao me je ponovo: “Da li si ti Usama bin Muhammed bin Laden?’ I ponovo sam mu odgovorio: ‘Da, to sam ja.’ Upitao me je i treći put: “Da li si ti Usama bin Muhammed bin Laden?’ Odgovorio sam: ‘Tako mi Allaha, ja sam Usama bin Laden.’ Zatim mi je dao zastavu u ruke i rekao: ‘Predaćeš ovu zastavu Imamu Mehdiju bin Abdullahu na kapijama Kudsa. Uzeo sam zastavu od njega, i vidio sam kako sva vojska maršira iza mene.' 

Muhammed bin Laden reče: ‘Bio sam iznenađen ovime, ali sam, zauzet poslom i obavezama, zaboravio na ovaj san. Sljedećeg jutra, probudio me je pred sabah i ispričao mi kako je sanjao potpuno isti san. Kada se isto ponovilo i trećeg jutra, počeo sam da se brinem za sina. Odlučio sam da ga odvedem kod učenog čovjeka koji zna tumačiti snove.

Dakle, odveo sam Usamu kod učenjaka i obavjestio ga o cijelom slučaju. Iznenađeno nas je gledao i upitao me je: ‘Da li je ovo taj tvoj sin koji je usnio taj san?’ ‘Da’, odgovorio sam.’ Dugo je gledao u Usamu. Moja strahovanja su se samo gomilala. On me je ohrabrivao i rekao mi je: ‘Postaviću ti nekoliko pitanja. Siguran sam da ćeš mi iskreno na njih odgovoriti.’

Upitao je Usamu: ‘Sine, sjećaš li se nečega u vezi sa zastavom koju ti je predao konjanik?’ ‘Da, sjećam je se.’ Upitao je: ‘Možeš li mi je opisati, kako je izgledala?’

Usama reče: ‘Bila je slična zastavi Saudijske Arabije, ali njena boja nije bila zelena već crna, i nešto je na njoj bilo napisano bijelom bojom.

Zatim ga je šejh upitao: ‘Da li si vidio sebe kako učestvuješ u borbama?’ Usama je rekao: ‘Ja konstantno sanjam takve snove.’ Zatim je šejh zamolio Usamu da izađe iz prostorije i da prouči nešto iz Kur’ana.

Onda se šejh okrenuo prema meni i upitao je: ‘Odakle si ti porijeklom?’ Odgovorio sam da sam iz Hadremewta u Jemenu. Zatim me je pitao da mu kažem nešto o mom plemenu. Rekao sam da je ono u srodstvu sa plemenom iz Šanwe koje je ogranak plemena Qahtani iz Jemena. Zatim je on glasno donio tekbir, pozvao je Usamu i poljubio ga je, glasno plačući. Takođe je rekao da je treutak kada će kucnuti čas blizu.

Na kraju mi je rekao: ‘O Muhammede, ovaj tvoj sin će pripremiti vojsku za imama Mehdija, i on će radi očuvanja njegove vjere, učiniti hidžru u Horosan (Afganistan, op.rec.). O Usama! Blagoslovljen je onaj koji će voditi džihad uz tebe, a ponižen će biti onaj ko te bude napustio i borio se protiv tebe!’

1. redžeb, 1432. h.g., subota, 4. jun 2011.

Izvor: Theunjustmedia.com

Prijevod: Ashab

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:
"Uzvišeni Allah kaže: 'Čovječe, opraštat ću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok Me budeš dozivao i molio. Čovječe, kada bi ti grijesi dostigli nebeske visine a potom Me zamolio za oprost, oprostio bih ti. Čovječe, kada bi Mi došao sa punom Zemljom grijeha i susreo Me bez truna širka, obasuo bih te sa isto toliko oprosta!'" (Muslim,3540) U hadisu kojeg prenosi Enes spominju se tri razloga koji donose Božiji oprost.

1. Prvi je dova praćena nadom. Dova je naređena da se uči i Allah se obavezao da će je uslišati. "Vaš Gospodar je rekao: 'Molite Me i Ja ću vam se odazvati...'" (El-Mu'min, 60.) U četiri sunena od Nu'mana bin Bešira prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Dova je ibadet', a potom je proučio spomenuti ajet".

Dova je povod za uslišenje molbe ukoliko se ispune njeni uvjeti i izbjegnu prepreke za njeno uslišenje. Ponekad uslišenje dove izostane zbog neispunjenja nekih od njenih uvjeta ili postojanja nekih zapreka i njenih adaba.

Jedan od najvažnijih uvjeta za uslišenje dove jeste prisutnost srca i nada da će Allah Uzvišeni to uslišati. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Molite Allaha uvjereni da će vam uslišati. Zaista Allah ne prima dovu nemarnog srca.""(Tirmizi,3479) Zato je čovjeku zabranjeno da u dovi spominje: "Allahu moj, oprosti mi ako hoćeš." Međutim, on treba biti odlučan u molbi jer Allaha niko ne može prisiliti." (Buhari,11/39,Muslim,2679)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da čovjek s nestrpljenjem očekuje uslišenje dove i da je napusti zbog izostanka njena uslišenja. Za takvo ponašanje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da predstavlja prepreku za njeno uslišenje jer čovjek ne smije izgubiti nadu u njeno primanje, pa makar to značilo veoma dug period. Allah Uzvišeni voli vjernike uporne i istrajne u dovi.Uzvišeni kaže: "...a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost je Allahova doista blizu onih koji dobra djela čine." (El-A'raf, 56)

Sve dok je čovjek uporan u dovi, žudi da se dova primi ne gubeći nadu u to, on je blizu toga da mu ona bude i primljena, jer ko uporno kuca na vrata, ona bi mu se na kraju mogla i otvoriti.
Najvažnije što čovjek može moliti Allaha jeste oprost grijeha i ono što se nadovezuje na to, kao što je izbavljenje od Vatre i ulazak u Džennet. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Oko toga šapućemo." Tj. molimo u namazu za Džennet i spas od Vatre.

Ebu Muslim el-Havlani je rekao: "Kada god mi je na um pala neka dova, sjetio sam se vatre pa sam tu dovu preinačio u traženje Allahove zaštite od nje."

Od Allahove neizmjerne milosti prema čovjeku jeste i to što Ga čovjek ponekad moli za neku dunjalučku potrebu, pa mu je On ne dadne i to mu kompenzuje boljim od onog što je tražio, poput uklanjanja nekog zla od njega, da mu to ostavi za onaj svijet ili da mu oprosti neki grijeh. Bilježi Ahmed i Tirmizi predanje u kojem stoji: "Ko god uputi dovu, Allah će mu je uslišati ili će od njega odagnati neko zlo, u omjeru dobra kojeg je tražio, ukoliko dova nije praćena grijehom ili prekidanjem rodbinskih veza."' (Tirmizi, 3381)

Ebu Seid, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: '"Nema nijednog muslimana koji uputi Allahu dovu - s tim da u njoj nema kakva grijeha ili kidanja rodbinske veze - a da mu Allah, zahvaljujući njoj, ne dadne jedno od troje: ubrza ono što je zamolio, pohrani mu to za onaj svijet ili poštedi ga zla (u omjeru dobra kojeg je tražio u dovi).' Rekoše: 'Onda da puno dovimo.' On reče: 'Kod Allaha je više."" (Hakim, 1/492) Dakle, istrajnost u dovi praćenoj nadom u Allahov oprost rezultira Njegovim oprostom, inšallah.

Jedan od najvećih povoda za oprost jeste da čovjek nakon što počini grijeh, zna i vjeruje da samo Allah oprašta grijehe.

Riječi Uzvišenog: "...Čovječe, opraštat ću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok Me budeš dozivao i molio..." i pored tvojih mnogobrojnih grijeha jer to neće nadvisiti Moju veličanstvenost niti će to za Mene biti puno.

Muslim bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada neko od vas dovi, neka traži, uveliča, svoju želju jer to ne može preći Njegovu veličanstvenost."

Dakle, ma koliki čovjekovi grijesi bili, Allahov je oprost mnogo, mnogo veći od njih i oni su neznatni i ništavni u poređenju sa Njegovim oprostom i milosti.

2.Drugi razlog je traženje oprosta za grijehe, pa makar oni dostigli do oblaka. Riječ 'anan spomenuta u hadisu znači oblak. Rečeno je da znači i dokle oči mogu vidjeti. U drugom predanju stoji: "Kada bi svojim grijesima popunili prostor između nebesa i zemlje, a zatim zatražili oprost od Allaha, On bi vam oprostio."

Istigfar znači traženje oprosta, a to je, ustvari, zaštita od zla grijeha uz njihovo prekrivanje. U Kur'anu se na mnogo mjesta koristi taj termin. Ponekad se njegovo značenje naređuje: "...da od Gospodara svoga oprost tražite i da se Njemu pokajete..." (Hud, 3.)

Ponekad je to u obliku pohvale: "I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole - a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah?..." (Ali Imran, 135.)
Ponekad se spominje da Allah prašta samo onima koji Ga mole za oprost: "Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi, pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti - naći će da Allah prašta i da je milostiv." (En-Nisa, 110.)

Na puno mjesta u Kur'anu se traženje oprosta uporedo spominje sa pokajanjem. Onda će u tom slučaju traženje oprosta (istigfar) značiti traženje oprosta od Allaha verbalno, jezikom, dok će (tevba) pokajanje značiti prestanak s činjenjem grijeha srcem i ostalim organima tijela.

Hasan el-Basri kaže: "Tražite oprost u vašim kućama, na vašim trpezama, kada hodate po pijaci, na vašim skupovima, i gdje god bili jer ne znate kada Allah oprost spušta."

Muslim i Buhari bilježe predanje od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem stoji: "Neki čovjek učinio je grijeh i rekao: 'Gospodaru učinio sam grijeh, oprosti mi.' Allah Uzvišeni je rekao: 'Moj rob zna da ima Gospodara, Koji prašta grijeh ili za njega kažnjava. Ja sam mu ga oprostio..." u Muslimovom predanju stoji: "...oprostio sam Svom robu, pa neka radi šta hoće" - ali samo onome ko se ponaša na spomenut način.

Jasno se vidi da se hadisom aludira na istigfar onog koji prizna svoj grijeh i ne bude uporan u griješenju.Međutim, ako bi čovjek samo jezikom tražio oprost, a srcem istrajavao na grijehu, to bi se smatralo samo običnom dovom koju će ako Allah htjedne, uslišati ili će je odbaciti.

Ponekad istrajavanje na grijehu može biti preprekom za uslišavanje dove. U Ahmedovom Musnedu bilježi se od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, sa merfu senedom da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Teško onima koji svjesno istrajavaju na grijehu."

Znači potpun istigfar koji rezultira oprostom jeste onaj koji se ne uporedi s istrajnošću u grijehu, tj. u kojem se prekine sa griješenjem. Takve Allah hvali i obećava im oprost.

Najbolji istigfar jeste onaj u kojem čovjek počinje traženje oprosta zahvalom Allahu a zatim prizna svoj grijeh, a potom zatraži od Allaha oprost.Šedad ibn Evs,radijallahu anhu, prensoi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Najbolje s čime čovjek može zatražiti oprost jeste da kaže: Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe. Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob. Držim se Tebi date obaveze i obećanja. Utječem Ti se od zla kojeg sam počinio. Priznajem Tvoju blagodat nada mnom. Priznajem i svoj grijeh, pa oprosti mi, zaista niko ne prašta grijehe osim Tebe.'"'' (Buhari,11/97)

Buhari i Muslim bilježe od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao: "Allahov Poslaniče! Nauči me dovi kojom ću moliti u namazu." Poslanik mu reče: "Reci: 'Allahu moj, ja sam se puno ogriješio, a grijehe ne prašta niko osim Tebe. Oprosti mi Tvojim oprostom i smiluj mi se. Ti si milostiv i puno praštaš.'"

Čovjek može zatražiti oprost od Allaha i na ovaj način: "Molim Te za oprost, Allahu Veličanstveni. Samo si Ti Bog. Živi i Vječni. Tebi se kajem."

Buhari bilježi od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tako mi Allaha, ja zatražim oprost od Allaha i obratim Mu se tevbom više od sedamdeset puta dnevno."
Načelno se može reći da je lijek za grijehe istigfar.

U koga se grijesi nagomilaju i nemoguće ih bude nabrojati i zabilježiti, neka potraži za njih oprost na osnovu Allahova znanja o njima jer On sve zna i sve je registrovao:
"Na Dan kada ih Allah sve oživi, pa ih obavijesti o onome što su radili; Allah je o tome račun sveo, a oni su to zaboravili..." (El-Mudžadele, 6.)

3. Treći razlog za opraštanje grijeha jeste očitovanje Allahove jednoće ili tevhida. To je najveličanstveniji razlog, zato ko ga bude ispunio, stekao je sve uvjete da mu se oprosti. Uzvišeni je rekao: "Allah neće oprostiti da mu se išta pridružuje, a oprostit će ono mimo toga, kome On hoće..." (En-Nisa, 48.)

Ko dođe Allahu sa grijesima kolika je zemlja, naći će Allaha spremnog za toliko oprosta.
Međutim, to je ipak Njegova volja i ako hoće, oprostit će mu, a ako hoće, kaznit će ga zbog njegovih grijeha, ali ishod njegov, bit će takav da neće vječno ostati u Vatri već će biti izveden iz nje a potom uveden u Džennet.

Neki smatraju da muvehhid neće biti bačen u vatru poput nevjernika i da u njoj neće imati isto prebivalište kao nevjernik. Ukoliko čovjek upotpuni svoju vjeru, bude iskren u njoj prema Allahu, ispunjavajući sve njene uvjete: svojim srcem, jezikom i tijelom, ili srcem i jezikom neposredno prije smrti, to će rezultirati oprostom svih grijeha koje je ranije počinio i načelno će biti pošteđen Vatre. U čije srce prodre vjera u Allahovu jednoću i iz njega izbaci sve osim ljubavi, veličanja, straha, oslonca i nade prema Allahu Uzvišenom, tada će se svi njegovi grijesi spaliti pa makar bili koliko morska pjena. A možda će se transformisati u dobra djela kao što se spominje u diskusiji o zamjeni hrđavih za dobra djela. Vjera u Allaha (tevhid) jeste najveći otklanjač grijeha. Kada bi se zrno tevhida stavilo na brdo grijeha, pretvorilo bi ih u dobra djela.

Autor: Ibn Redžeb el-Hanbeli


Riječi Poslanika, sallallahu alejhi we sellam.: "Ko bude mnogo istigfar (tražio oprosta) činio, Allah će mu iz svake tjeskobe naći izlaz. Riješit će svaku njegovu brigu i dat će mu opskrbu odakle joj se i ne nada!" (Muslim)

Od Usame bin Ladina njegovom muslimanskom ummetu from ensarija on Vimeo.

"Uzvišeni Allah kaže:

'Uznemirava Me čovjek kada govori o ružnom i nesretnom vremenu. Neka nipošto nijedan od vas ne govori: 'O lošeg li vremena!' - jer zaista, Ja sam vrijeme, okrećem dan i noć, a kada htjednem oboje ću ih uzeti (uskratiti i uništiti)."(Muslim, sahih)

Zahvala pripada samo Allahu, subhanehu ve te'ala, neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegove drugove, porodicu i sve one koji ga slijede sve do Sudnjeg dana.

Prenosi imam Buhari od Enesa, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Neće nastupiti vremenski period a da onaj poslije ne bude gori sve dok ne susretnete svoga Gospodara.''

Također se prenosi od Amira Eš-Ša'bija da je rekao: ''Kad god je nastupao neki vremenski period plakao sam za njegov dolazak, i kad god je prolazio taj period plakao bi što odlazi.''[1]

Spomenuti hadis i predaja Amira Eš-Ša'bija jasno govore da će se stanje islama i muslimana sa prolaskom vremena sve više pogoršavati.

To će tako trajati sve dok ne nastupi vrijeme velikih događaja u kojima se očekuje dolazak Mehdije i Isa'a, alejhi selam.

Ovu realnost vidimo i doživljavamo svakodnevno u svim muslimanskim mjestima. Ako bi govorili o hronologiji i broju stvari koje su se desile u poslednjih nekoliko decenija vidjeli bi čudne stvari, koje su nam više-manje poznate. Razlog zbog kojeg one čovjeku ne izgledaju mnogo čudno je što one ne dolaze sve odjednom, već dolaze postepeno i polagano. Čak im se u većini slučajeva navlači i vjerska odjeća kako bi kod ljudi bila prihvatljivije. Ako bi se osvrnuli na skoriju prošlost, vidjeli bi ogromne promjene u vjerskom stanju kod muslimana uopšte, a posebno kod dobrog dijela vjerskih vođa (daija).

Ovom prilikom ćemo se malo zadržati kod pitanja koje je jedno od niza popuštanja i udaljavanja od osnovnih uputstava i učenja islama, konkretnije, kod propisa islama o ljudima koji se učlanjuju u političke partije.

Poznato je da svaka politička partija ili bilo kakva organizacija posjeduje svoje posebnosti, pravila i ciljeve zbog kojih ona postoji i vrši svoje aktivnosti u demokratskim zemljama ili u bilo kojem mjestu gdje je dozvoljeno njeno formiranje.

Glavne specifičnosti političkih partija su:

1. Partija se smatra trajnom organizacijom.

2. Ona je narodna organizacija.

3. Nastoji se ući u vlast kako bi uspjela primijeniti njen program zbog kojeg je i formirana.

4. Nastoji da dobije što veću podršku naroda trudeći se da ubijedi ljude o koristima njenog političkog programa.

5. Sa sobom nosi ideologiju (akidu) koju mora braniti. Ova ideologija sadrži pravila, ciljeve i sredstva za realizaciju.

Političke partije su realan prikaz suštinskog izgleda demokratije u njenoj političko-zapadnoj ideologiji čije je značenje sloboda govora, kretanja, djelovanja... Demokratija gubi smisao bez političkih partija.

U stvarnosti sve političke partije (u velikoj većini zemalja) imaju laičke programe po kojima hrle i nastoje da ih sprovode. Jednostavnije rečeno, oni kažu: Allah ima pravo da uspostavlja zakone samo u bogomoljama a ne i van njih, dok partija koja dobije vlast ima pravo na sve što je Allah stvorio. Čak ima pravo i da se umiješa u Allahove kompetencije.

Svako ko želi da postane član partije obavezno mora prihvatiti zadatke i ciljeve partije i da nastoji da ih realizuje u saradnji sa drugim članovima partije. U posebnim slučajevima predviđenim partijskim pravilnikom član se može izbaciti iz partije ako prekrši njene propise.

Polazeći od ovog što smo rekli može se zaključiti da je svaka partija u stvarnosti vjera sa svojim propisima zbog kojih se trudi i bori. Ona u svojim redovima prihvata ljude koji se slažu s njenim propisima i koji su u stanju da te propise primijenu u svom životu, i također ona isključuje iz svojih redova ljude koji se ne slažu sa njenim propisima ili ciljevima zbog kojih partija hrli da ih realizuje.

Stoga, nije dozvoljeno jednom muslimanu koji se prihvatio islama, istinite vjere, povjerovao u Kur'an - jedinom ispravnom zakonodavstvu na zemlji, da se učlanjuje u neku od političkih partija čiji su propisi i ciljevi oprečni Kur'anu i islamu uopšte.

Vjerski dokazi o ovome trebaju biti jasni muslimanima, jer je ovo velika stvar. Islam ne prihvata sekularizam, komunizam, kapitalizam (sa njegovim zapadnim značenjem) i druge ideologije koje su podržane od strane političkih partija i koje su suprotne islamskim principima. Islam ne dozvoljava da zakonodavstvo bude u rukama stvorenja. Apsolutna pravda je samo pravda Allaha, subhanehu ve te'ala, dok su stvorenja podložna griješenju iz mnogo razloga. Samo zapadno društvo i moralni haos u koji je Zapad upao, predstavljaju gorke plodove koje sakuplja to društvo zbog "pravde" i "prava ljudi" koje je uspostavio ljudski um putem demokratskih programa političkih partija.

U nastavku ćemo izložiti dvije fetve učenjaka o učlanjivanju u političke partije koje sadrže laičke programe.

Prva fetva:

Fetva Islamske unije učenjaka i da'ija Sudana

Zahvala pripada samo Allahu, subhanehu ve te'ala, neka je mir na Njegove odabrane robove, i neka je salavat i selam na Muhammeda, najboljeg čovjeka.

Uzvišeni Allah nam je naredio na pomažemo jedni drugima u dobročinstvu i pokornosti, kao što nam je zabranio da pomažemo nekog u njegovom grijehu i neprijateljstvu.

Također, Šerijat je zabranio muslimanu da podržava nevjernike, munafike i neprijatelje vjere kao što je naredio da njegovu podršku usmjeri vjernicima na osnovu njihovog vjerovanja i pokornosti.

Također, Uzvišeni Allah je naredio vjernicima da nastoje da se poveća broj muslimana i da ne nastoje da se poveća broj nevjernika ili munafika i onih koji njih podržavaju.

Iz tog razloga nije dozvoljeno jednom muslimanu, koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan, da se učlanjuje i postaje dio nevjerničkih partija bilo da su one kršćanske, komunističke, ili nevjerničke iz bilo kog drugog razloga, bilo da se radi o dunjalučkom ili strateškom cilju, na univerzitetima, školama, sindikatima i visokim institucijama, ili drugim institucijama koje mogu da nose razne nazive.

Ko učini nešto poput toga on je zaista učinio djelo koje je suprotno islamu. Iz tog razloga njemu se ne prihvataju namaz, post niti bilo koje dobro djelo ako se ne pokaje i ne povrati.

Dokazi o ovome što govorimo su sljedeći:

1. Uzvišeni Allah kaže: „Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.“ (Al-Ma'ide, 2) A sudjelovanje u nevjerničkim i laičkim partijama je jasno pomaganje u grijehu i neprijateljstvu.

2. „A njihov je onaj među vama koji ih bude za prijatelje uzeo.“ (Al-Ma'ide, 51) Onaj koji se učlani u nevjerničku stranku on je time pomogao kafire i munafike i objavio je svoje neprijateljstvo prema islamu i muslimanima.

3. Nevjerničke partije nisu formirane osim da uklone islam sa terena, a muslimanu je naređeno da nastoji da islam ojača na zemlji.

4. Ovo djelo se smatra ostavljanjem muslimana na cjedilu, a pomaganjem nevjernicima i munaficima.

I na kraju, podsjećamo muslimane da budu oprezni i da ne daju dobro za zlo, da ne daju prednost kratkom i prolaznom životu nad vječnim životom. Također, da ne prodaju njihovu vjeru za nešto što je dunjalučko i bezvrijedno, i da znaju da ih je Uzvišeni Allah počastio njihovim prihvatanjem vjere pečata Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najboljeg čovjeka, vjere koja je poništila sve ostale prijašnje vjere.

"A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na ahiretu biti među gubitnicima." (Ali Imran, 85)

Uzvišeni Allah nema potrebe za svjetovima i Njemu ne koristi ubjeđenje onih koji Mu vjeruju, niti Mu ikakvu štetu nanose neznalice koje ne vjeruju i koje se suprotstavljaju.  Allah, subhanehu ve te'ala, će pomoći i uzdići Njegovu vjeru pa makar to bilo mrsko nevjernicima. Zahvala pripada samo Allahu neka je salavati selam na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Njegova najodabranijeg Poslanika.

(Islamska unija učenjaka i da'ija u Sudanu 25/2/1426)[2]

Druga fetva:

Rekao je Salih El-Fevzan pod temom[3]: "Islamski propis o učlanivanju u ideologije kufra ili džahilijetske partije."

Prvo:

Učlanjivanje u ateističke ideologije kao što su komunizam, sekularizam ili kapitalizam i ostale nevjerničke ideoligije smatra se izlaskom iz Allahove, subhanehu ve te'ala, vjere.  Ako onaj ko postane njihov član i dalje smatra sebe muslimanom to se smatra velikim licemjerstvom jer munafici pripadaju islamu njihovom vanjštinom, ali su u njihovoj nutrini nevjernici, kao što je Uzvišeni Allah o njima rekao: "Kada susretnu one koji vjeruju, oni govore: "Vjerujemo!", a čim ostanu nasamo, sa šejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama. Mi se samo izrugujemo."" (El-Bekare, 14)

Također je Uzvišeni o njima rekao: "... one koji iščekuju šta će biti s vama. Pa ako vam Allah daruje pobjedu, oni reknu: "Zar nismo bili uz vas, a ako sreća posluži nevjernike, onda govore njima: "Zar vas nismo mogli pobijediti, i zar vas nismo odbranili od vjernika? Na Sudnjem danu Allah će vam svima presuditi! A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike." (En-Nisa', 141)

Svako od ovih munafika i prevaranata posjeduje po dva lica, jedno sa kojim susreće vjernike a drugo sa kojim susreće svoju braću kafire. Također posjeduju i po dva jezika, jedan koji muslimani prihvataju, dok drugi jezik pokazuje njegovu tajnu skrivenost.

"Kada susretnu one koji vjeruju, oni govore: "Vjerujemo!", a čim ostanu nasamo, sa šejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama. Mi se samo izrugujemo."" (El-Bekare, 14)

Oni su se udaljili od Kur'ana i sunneta ismijavajući se njihovim sljedbenicima. Ne prihvataju da se pokore objavljenom zakonu, raduju se tom njihovom 'znanju' čije povećanje ne donosi nikakvu korist osim oholosti. Svuda ćeš ih vidjeti kako se ismijavaju sljedbenicima Allahove objave, ali "Allah se njima ismijava i ostavlja ih u njihovom slijepom pretjerivanju." (Al-Baqara, 15)

Uzvišeni nas je obavijestio da budemo na strani vjernika: "O vjernici, bojte se Allaha I budite s onima koji su iskreni." (Et-Tevbe, 119)

Ove ideologije kufra su oprečne jedna drugoj, jer su izgrađene na temeljima zablude. Komunizam negira postojanje Stvoritelja i bori se protiv nebeskih vjera. Ko je taj koji uživa u življenju bez vjere, negiranju najjasnijih i najsigurnijih stvari, ništeći sve to svojom 'logikom?'

Također, sekularizam negira vjere i oslanja se na materijalizam koji nema nikakvog upravitelja niti ikakav uzvišeniji cilj, poput životinja.

Također, kapitalizam ima za cilj samo sakupljanje novca na svaki mogući način ne uzimajući u obzir da li je to halal ili haram, bez milosti prema siromašnom sloju ljudi. Njihova ekonomija počiva na kamati koja se smatra borbom protiv Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ona je razlog za rušenje država i naroda.

Kamata ispija krv siromašnim ljudima. Može li čovjek sa malo logike prihvatiti - a naročito onaj koji ima bar malo vjere u sebi – da živi sa ovim ideologijama koje ne posjeduju logiku, vjeru niti jasne ciljeve u životu, i da se za njih bori!! Ove ideologije su napale muslimanska mjesta onda kada je kod većine njih nestalo istinite vjere, koji su odgojeni u zabludi i živjeli sa ubjeđenjem da moraju slijepo slijediti druge.

Drugo:

Učlanjivanje u džahilijetske i fanatične nacionalističke partije se također smatra izlaskom iz Allahove, subhanehu ve tea'la vjere, jer islam zabranjuje fanatizam i poziv neznanju.

O ljudi, Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i narodima vas učinili da biste se upoznali. Najugledniji od vas kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji; Allah, uistinu sve zna i nije Mu skriveno ništa." (El-Hudžurat, 13)

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Nije od nas onaj koji poziva fanatizmu[4]. Nije od nas onaj koji se za fanatizam bori, i nije od nas onaj koji zbog fanatizma histeriše."[5]

Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Allah je otklonio džahilijetski ponos i ponos svojih predaka, (ljudi su) pokorni vjernici ili izgubljeni nevjernici. Ljudi su Ademovi sinovi, a Adem je stvoren od zemlje. Nije arap bolji od nearapa osim sa pokornošću."[6]

Zaista ove partije razdvajaju muslimane, a Uzvišeni Allah nam je naredio da se ujedinjujemo i da jedni drugima pomažemo u pokornosti i dobročinstvu, a zabranio nam je Uzvišeni Allah razdvajanje i kontradiktornost.

Rekao je Uzvišeni Allah: "Svi se čvrsto držite za Al­lahovo uže i ne razjedinjujte se! I sjetite se blagodati Allahove prema vama, kada ste bili neprijatelji, pa je On sakupio srca vaša i pos­tali ste, Njegovom milošću, braća! I bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On od nje spasio! Tako vam Allah objašnjava znamenja Svoja da biste na Pravome putu bili! " (Ali Imran, 113)

I na kraju, molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da nas sačuva od vidljive i sakrivene fitne, da nas uputi na najbolju stvar, Njegovu uputu, i da nas učvrsti na njoj sve dok Ga ne sretnemo a On bude zadovoljan nama.  Amin!

Zahvala pripada samo Allahu čijim se dobročinstvom završavaju dobra djela.

Pripremio: Abdurrahim Balla

* Sine Ademov, ti nisi nista drugo do dani, i kada god jedan dan prodje, prodje jedan dio tebe *

Hasan el Basri

Wahb bin Munabbih je rekao: “Onaj koji dovi bez (cinjenja dobrih) djela, je poput onoga koji gadja strelom bez luka.”

Ibn Abi Mulajka prenosi: